DANIELONLINE

Derek Lin, listopad 2000. - Putem bicikla


Svatko tko je imalo upoznat s taoističkom filozofijom zna kako počinje Tao Te Ching:

Tao koji može biti izrečen nije stalni Tao.

Ove su besmrtne riječi mnogima izvor inspiracije, ali može biti i izvor zbunjenosti. Jezgra njegova značenja se čini dovoljno jasnom: Tao je iza običnih riječi jer riječi definiraju i ograničavaju značenje. Njegova je bit neograničena i ne može se adekvatno objasniti nesavršenim značenjem pisanih ili izgovorenih riječi; može se samo izravno iskusiti intuicijom i osjećajima. Ovo je najosnovnija istina taoizma koju je Lao Tzu jezgrovito istaknuo kao uvod koji najviše pristaje Tao Te Chingu. Ovo može izazvati zbunjenost jer se jedno pitanje uvijek pojavi: “Ako je Tao iza riječi, zašto uopće govorimo o tome?” Drugim riječima, ako Tao o kojem raspravljamo nije pravi Tao, zar nije naša rasprava besmislena? Trošimo li vrijeme uzalud? Ovo sam primijetio na svom prvom predavanju o Tao Te Chingu namijenjeno mladima hrama koji su uživali postavljajući ova teška pitanja. Kako sam se snašao? Saznat ćete za trenutak. U međuvremenu, razmislite na trenutak i upitajte se kako bi vi odgovorili na ovako nešto da ste na mom mjestu.

Nedavno je jedan posjetitelj web stranice napisao pismo o istom problemu. Imao je prijateljicu koja je nepopustljivo odbijala razgovarati o bilo kojem aspektu taoističke filozofije i osuđivala one koji jesu. Njoj je sam čin pričanja o taoizmu značio da govornik Tao uopće nije poznavao. Ovo je ponašanje uznemirilo našeg dopisnika koji je raspravu smatrao korisnom i nije smatrao da je zbog toga u manjem dodiru s Taom. Njegova je prijateljica ukazivala na prvu rečenicu Tao Te Chinga da dokaže da je u pravu. To ga je mučilo pa se počeo pitati nije li Tao kojeg je osjećao pogrešan.

Prva pomisao nakon čitanja ovog pisma je bila da je barem u jednom pogledu ovaj gospodin živio u pravom duhu taoističkog odgoja. Idealni taoist je netko tko o svemu razmišlja i nikad ne prihvaća nešto slijepo vjerujući. Samo postavljanjem ovog pitanja, naš je dopisnik dokazao da njegove moždane vijuge nisu besposlene. Istina je da mnogi ljudi ovo pitanje smatraju teškim. Čak i oni koji su proučavali taoizam mnogo godina ne moraju obavezno doći do zadovoljavajućeg odgovora. Čini se da je najuobičajeni pristup ili potpuno odbacivanje (“Naravno da je rasprava o tome besmislena!”) ili neizravan odgovor (“To nije pravo pitanje”, “Pitanje nema nikakvu praktičnu ili logičnu važnost” ili “Pitanje je besmisleno”).

Nepotrebno je reći da potpuno odbacivanje smatram potpuno pogrešnim jer ništa ne objašnjava. Ne mogu prihvatiti ni neizravne odgovore jer su to uglavnom načini da se izbjegnu pitanja. Kroz povijest su, u svakoj religiji i filozofiji, neizravni odgovori gotovo postali standard, način da se uklone problematični učenici i da se teška pitanja pometu pod tepih. Ništa od ovog nije potrebno jednom kad dohvatite istinu. U trenutku kad ovo učenje bude pravilno objašnjeno, prepoznat ćete ga kao istinu koja je toliko jednostavna u svojoj profinjenosti da ne može biti drugačija. Možda ćete se zapitati zašto ovo niste prije vidjeli.

Ovo prikazuje aspekt taoizma za kojeg mislim da je prilično zanimljiv. Često sam čuo ljude koji smatraju da je taoističko učenje, poput mnogih religijskih učenja, samo nešto “jednostavno” što možete i sami shvatiti, kao i to da morate biti dobri prema drugima, ne željeti zlo i slično. To je ono što bih nazvao duhovnošću na stupnju dječjeg vrtića. Vi i ja smo ovdje na stupnju gdje velike istine nisu uvijek intuitivno očite, ali prerastaju u nešto lijepo i jasno jednom kad ih naučimo vidjeti. Ovo je stupanj na kojem se uvidi i shvaćanja traže, teško dostižu i čuvaju jednom kad su otkriveni. Prijeđimo na stvar. Zašto bi se zamarali govoreći o Taou ako je on stvarno iza običnih riječi? Kako možemo pomiriti našu raspravu o njemu i njegovu transcendentalnu prirodu? Najlakši i najbolji način da riješimo ovu zagonetku je da se poslužimo primjerom.

Zamislite da je Tao poput sporta i hobija – biciklizma. Zamislite taoistički odgoj kao učenje vožnje bicikla. Obje aktivnosti apsolutno zahtijevaju izravno iskustvo. Ako želite naučiti voziti, morate sjesti na bicikl i jednostavno to učiniti. Nema drugog načina. O tome kako se vozi možete govoriti koliko želite, ali dok rukama ne uhvatite volan, stavite guzicu na sjedalo i pokušate se kretati, jednostavno nećete znati kakav je osjećaj kad se vozite. Govoriti o tome – običnim riječima – neće vas nikad naučiti toj vještini. Taoistički odgoj je jednak tome. Jednostavno ga morate živjeti. Nema drugog načina. Možemo o tome govoriti koliko hoćemo, ali nam to neće omogućiti pravo razumijevanje. Zbog toga kažemo da je Tao iza riječi. Njegova je osnova osjećaj kojeg morate sami iskusiti. Nitko drugi ne može to učiniti umjesto vas ili vam sve u potpunosti opisati.

To znači da nijedna količina govorenja i objašnjavanja neće zamijeniti stvarnu vježbu na stvarnom biciklu. Tao koji može biti izrečen nije vječno nepromjenjivi, stalni Tao. Evo glavnog pitanja: znači li to da ne možemo ili ne bi smjeli govoriti o vožnji bicikla? Ovako gledajući, možete vidjeti koliko je sve to apsurdno. Prije nego sjednemo na bicikl, vi i ja možemo razgovarati o tome koji bicikl želimo kupiti i gdje ih možemo povoljno naći. Prije prve vježbe nam se može činiti da je pametno naučiti neke sigurnosne upute. Takve rasprave mogu biti korisne a da nas nikako ne maknu od glavnog iskustva učenja i vožnje. Zamislite sada da ovo govorim: “Vožnja bicikla ne može nikad biti shvaćena samo kroz riječi. Aspekti vožnje o kojima raspravljate ne mogu nikad biti pravo iskustvo vožnje. Prema tome, odbijam razgovarati o svemu što je vezano uz bicikle. Svatko tko govori o tome očito ne zna voziti bicikl, budući da je osjećaj vožnje iza izgovorenih riječi. Sve rasprave o vožnji su potpuno besmislene i služe samo demonstriranju neznanja onih koji su u to uključeni.”

Kako se smiješnim činim dok to govorim? Kad naučimo voziti, vjerojatno ćemo željeti o tome razgovarati još i više. Možda znate za lijepi park ili šetalište uz more ili jezero koje bi željeli preporučiti za vožnju. Mogao bih otići u specijaliziranu trgovinu za bicikle kako bih došao do još više informacija. Takve su rasprave daleko od besmislenih; one mogu znatno povećati naše iskustvo vožnje. Tao koji može biti izrečen nije stalni Tao. Nama je važno da razumijemo što ovo učenje govori i što ne govori. Govori da se nakon svih razgovora i objašnjenja koje možete pronaći bit Taoa mora iskusiti iz prve ruke. To je pretežno stanje stvarnosti, a ne osuđivanje opisivanja i objašnjavanja.

Istražujmo primjer bicikla još malo. Kad prvi put pokušate voziti bicikl, vjerojatno ćete nekoliko puta pasti prije nego uspijete ostati u njemu. Prije ili kasnije, doći će čarobni trenutak kad ćete odjednom shvatiti da se nastavljate kretati i održavate ravnotežu u isto vrijeme. Zatim također spoznajete da je stalno kretanje naprijed ključ održavanja ravnoteže – dva su aspekta spojena u cjelinu i ne mogu jedno bez drugoga. Nakon toga, radnja postaje prirodna. Možete sjesti na bicikl i jednostavno ići bez razmišljanja o uključenim mehanizmima. I, nakon što ste naučili kakav je to osjećaj, znate da ga nećete zaboraviti dok god ste živi.

Do sada ste vjerojatno mogli zaključiti da uopće ne govorim o vožnji bicikla. Govorim o tome kako možemo neuspješno početi kad po prvi put počnemo primjenjivati taoizam u svakodnevnom životu. Jednako kao što početnik pada s bicikla, ni mi ne razumijemo i ne shvaćamo u čemu griješimo. Mislimo da smo primijenili prave principe – pravilno pedalirali – a ipak ne vidimo skladne rezultate koje očekujemo. Ako nismo obeshrabreni i nastavljamo pokušavati, s vremenom ćemo doseći taoistički odgoj. Može postojati čarobni trenutak kad shvatite da ste upravo iskusili wu wei; možda ćete osjetiti spokoj koji je u svojoj dubini smiren ali ne i pasivan; možda ćete se u potrazi za mudrošću vidjeti kako zaobići znanje kako bi dosegli jednostavnost. Kako god dođete do tog trenutka, spojeni ste s Taom i on s vama. Jednako kao što biciklist nikad ne zaboravlja kako se vozi, vaše vas iskustvo s Taom neizbrisivo označava od tog trenutka. Na duhovnom ste stupnju iskusili nepovratnu preobrazbu i nikad više nećete biti isti.

Ako ne znate kako voziti bicikl, zamijenite ju s drugom fizičkom aktivnošću koju poznajete, možda skijanje na vodi, koturanje, klizanje. Vidjet ćete da se sve gore navedeno može jednako dobro primijeniti. Ne možete iskusiti skijanje ili klizanje govoreći. Morate to učiniti. To ne mora biti fizička aktivnost. Sjetite se osjećaja koji imate dok pjevate ili plešete, ili kad riješite križaljku. Sve je to iza opisa koje mogu dati riječi. O kakvoj se god aktivnosti radilo – sportskoj, fizičkoj, mentalnoj ili nekoj drugoj – ključ je u tome da ju osjećate cijelim svojim bićem i da se s njom stopite u jedinstvo.

Tao koji može biti izrečen nije stalni Tao. Zadivljujuće je da se tako jednostavna rečenica može primijeniti tako općenito. U isto nas vrijeme to uopće ne bi trebalo iznenaditi ako se prisjetimo najosnovnije prirode Taoa – principa koji je natopio svaki kutak svemira.