DANIELONLINE

Derek Lin, srpanj 2000. - Tao i znanje


Prije ili kasnije, učenik vjerodostojne taoističke filozofije će doći do nečega što bi ga moglo zbuniti: čini se da Lao Tzu uopće nije bio naklonjen znanju. Stvarno, u Tao Te Chingu možemo pronaći nekoliko upućivanja na to kako znanje nije tako velika stvar. Ovo nama može biti teško shvatljivo jer su u našem modernom svijetu lako uočljivi izvanredni rezultati koje je znanje postiglo za čovječanstvo. Svi znamo za izjavu “znanje je moć”, pa kako ono može biti nešto loše? Devetnaesto poglavlje Tao Te Chinga započinje ovako (ovo su nesavršeni prijevodi, vjerojatno se gubi ponešto od originalnog značenja; op. prev.):
    Prekini pronicavost, odbaci znanje,
    Ljudi ga koriste stostruko.
Dvadeseto poglavlje počinje na sličan način:
    Prestani učiti, prekini brigu.
Tu je, naravno, i poglavlje 48 s dobro poznatom tvrdnjom da znanje i Tao nisu obavezno isti put:
    Slijedi učenje, koje se svakodnevno uvećava,
    Provodi Tao, koji se svakodnevno umanjuje.
Što se tu događa? Je li moguće da Tao Te Ching nije u pravu? Znanje ovdje označava logiku ili znanost, koji su ništa više od alata. Možemo ih koristiti za dobro ili za zlo, ali je alat sam po sebi neutralan. Zašto Lao Tzu predstavlja znanje kao nešto što se suprotstavlja taou? Da bi se s tim uhvatili ukoštac, prvo što moramo shvatiti je da Lao Tzuova poruka ne kaže toliko da je znanje loše koliko da je ograničeno. Jedno od najznačajnijih sposobnosti Lao Tzua je to što je jasno mogao uočiti granice znanja. Kroz svoje nam zapise govori da postoji mnogo više od akademskog znanja, logike i proizvoda tehnologije.

Ali čak je i ova realizacija teška za razumijevanje. Naposljetku, moramo samo pogledati oko sebe kako bi vidjeli sve fantastične scenarije koje je znanje omogućilo, s time da najbolje tek dolazi. Vi i ja razmjenjujemo misli i ideje unatoč fizičkoj udaljenosti preko Interneta; putujemo svijetom automobilima, brodovima, avionima i drugim vozilima, i to brzinom koja se nekad smatrala nedostižnom; znanstvenici su upravo napravili mapu ljudskog genoma, s time da sve zamršene implikacije tek moraju biti shvaćene. Znanje se ne čini nimalo ograničenim. Ako ništa drugo, svi nama dostupni dokazi govore da nema mnogo toga iza njegovih granica. Pa što je onda to ograničenje koje se toliko ponavlja u Tao Te Chingu? Lao Tzu ima pravo, a najbolji način da se to prikaže je podudarnost s prilično iznenađujućim primjerom. Možda znate za Michaela Crichtona kao autora Jurassic Parka ili stvoritelja ER-a, ali vjerojatno niste znali da je na njegovu osobnu filozofiju jako utjecala taoistička misao. Pronašao je odličan način da objasni Lao Tzuovo zbunjujuće stajalište protiv znanja – objašnjenje koje je u isto vrijeme i jednostavno i dubokoumno.

Crichton je jedan od onih rijetkih individualaca koji se ističu u mnogim područjima života. Za vrijeme studija se uzdržavao pišući novele pod pseudonimom. To ne može mnogo ljudi! Njegove akademske vještine i naobrazba su bili nepogrješivi. U isto su vrijeme njegova kreativnost i imaginacija bili mnogo iznad svjetovnih. Osim Jurassic Parka i ER-a, njegovi su ostali radovi postali stupovi pop kulture: The Andromeda Strain, Westworld, The Great Train Robbery, Disclosure, Rising Sun… lista se nastavlja. Njegovi čitatelji odavno znaju da uvijek razjašnjava znanost zabavljajući nas s inventivnošću koja oduzima dah. Kad sam u njegovoj autobiografskoj knjizi “Putovanja” naletio na tumačenje taoizma, znao sam da želi reći našto važno. Ovdje se radi o čovjeku koji zna točno o čemu govori, o nekome čiji su pogledi temeljito promišljeni, precizni u objašnjavanju a ipak nisu ograničeni pravilima. Kad netko neobičan kao što je on objašnjava svoja osobna stajališta, treba na to obratiti pozornost.

Crichton uspoređuje znanost s krojačem a život s čovjekom po imenu George. Posao krojača je da uzme mjere i iskroji odjeću. Strašno je dobar u tome što radi. Samo uz pomoć nekoliko mjera s visokim stupnjem točnosti može pouzdano izračunati ostale mjere. Iz toga može napraviti odijelo za koje će biti siguran da će dobro pristajati. Zapravo je toliko vješt u tome da je, jednom kad je zapisao mjere, mogao napraviti i druga odjela neovisno o tome koji bi stil George želio a koja bi savršeno pristajala. Ovo gore je sinonim za velika postignuća znanosti gdje se sve vrti oko proučavanja fizičkih fenomena (mjerenje) i stvaranja tehnologije koja je pod utjecajem naučenog (odjela). Kad bi htjeli bolje upoznati Georgea, zamolili bi krojača da ga opiše. Krojač bi pogledao u svoje bilješke i sa sigurnošću odgovorio: “George je veličina XL.” “Je li to sve što nam možeš reći?” - smatramo krojačev odgovor nezadovoljavajućim. “Naravno da ne,” krojač bi se mogao naljutiti što mislimo da zna tako malo. “Vrat mu je veličine 17 i najbolje mu stoje veličine 36 – 38.”

“To je odlično, ali kakva je George osoba? Što voli ili ne voli? O čemu mašta, što želi? Koje su njegove nade i strahovi?” Krojač odgovara: “On... gledajte, pitali ste krivu osobu.” Pogodak! Pitamo krivu osobu.

Nema sumnje da je znanost moćno oruđe. Ali je li uvijek pravo oruđe za sve? Ono što nam krojač (znanstvenik) može reći je bez sumnje točno, dokazivo i korisno želimo li raditi odjeću (tehnologija), i impresionirani smo preciznošću i udobnošću koja proizlazi iz te točnosti. Ali vidite što je Crichton želio naglasiti: činjenice u krojačevim odgovorima nisu one najvažnije ili čak najzanimljivije vezane uz Georgea. Da bi Georgea (život) stvarno razumjeli, moramo odgovore na naša pitanja potražiti negdje drugdje. Očito je kad tako promotrimo. Nama kao ljudskim bićima nisu dovoljni samo produkti znanosti. Kada prestanemo koristiti računalo, obavimo sve telefonske pozive, pojedemo večeru pred televizorom i poslušamo kristalno čistu zvuk glazbe iz zvučnika... i dalje duboko u sebi za nečim žudimo. Je li to sve što život nudi? Koje je značenje postojanja? Odakle ja, to čudno samosvjesno biće, uopće dolazim? Kamo ću otići nakon smrti, ako uopće negdje mogu otići? Nastavljajući s ovom usporedbom, rekli bismo da ako želite upoznati Georgea, morate se ili družiti s njim i naučiti iz vlastitom iskustva, ili pronaći njegove prijatelje pa njih pitati.

Objašnjenje: ako želimo razumjeti život, svemir, postojanje - najbolji način za to je živjeti, promatrati i učiti. Naše glavno sredstvo će biti izravno iskustvo i intuicija. To nam također može pomoći da učimo od onih koji su već stekli neko razumijevanje (prijatelji), i tako pronalazimo mudrace, drevne duše i knjige mudrosti. Očito je, a opet nije. Na primjer, ateisti mogu reći da dolazimo iz ništavila i da se poslije smrti vraćamo u zaborav. Kakvo god posebno značenje vidjeli u svemiru, sve je iluzija. Samosvijest je samo samoispunjavajuća maštarija koju provode složene elektrokemijske interakcije u našem mozgu. Niste ništa više od svog fizičkog tijela koje se uglavnom sastoji od vode i nešto minerala.

Dr. Isaac Asimov je prije smrti žestoko pisao protiv radova kao što je “Tao fizike” koji je pokušao povući vezu između taoističkih koncepata i novih otkrića u fizici, kao što je objašnjenje kvantne mehanike. Asimov se posebno ljutio zbog povjerenja u intuiciju duhovnosti, i napisao oštru opasku izazivajući mistike da ujedine svoje intuitivne moći i otkriju prirodu još neotkrivenih subatomskih čestica. Iako je bio jako inteligentan, Asimov je ovdje učinio pogrešku koja udara u oči. Sada kad ste prošli kroz ovaj tekst možete točno primijetiti gdje je pogriješio. Doktor nas je izazvao da utvrdimo Georgeove mjere pogađanjem ili postavljanjem pitanja prijateljima koji poznaju njegov temperament ali ne i krojački zanat. Tako gledajući, očito je da je izazov dr. Asimova apsurdan.

Kad ateist traži značenje i duhovno ispunjenje u znanstvenim otkrićima, čini se da se penje na pogrešno stablo. Pojedinac može saznati mnogo o Georgeu iz detaljnih mjerenja, onako kako to radi Sherlock Holmes. I bez druženja s njim ili bez da pitate o njegovoj osobnosti, možete saznati činjenice poput kućne adrese, zanimanje, zdravstveno stanje, imena njegovih članova obitelji i mnoge druge podatke jednostavno čitajući službene dokumente. Ali kad sve to prođete, i dalje nećete poznavati Georgea ništa bolje nego u početku. Naravno, ovo nije problem ukoliko ga ne želite stvarno upoznati. Ovo je osnova ateističke perspektive kad promatraju metafizičko – skloni su vjerovanju da tu nema ničega što se može saznati ili što je toga vrijedno, pa zašto se onda uopće truditi? Fundamentalna razlika između ovog i našeg pogleda je u tome što mi nismo toliko uvjereni. Mi osjećamo da mogu postojati odgovori na naša najskrovitija pitanja i odabiremo prigodno oruđe – naš intuitivni um – da nam pomogne u potrazi.

Postoji stvarna opasnost u saznavanju previše činjenica o Georgeu. Mogli bi pomisliti da ga dobro poznajete iako ga zapravo ne poznajete uopće. Sve što imate je gomila podataka koji na kraju nemaju nikakvo korisno značenje. Ne samo da su beskorisni u vašem pokušaju da upoznate Georgea nego bi mogli i zasmetati. Zbog toga Lao Tzu zastupa uklanjanje složenosti i različitosti kako bi mogli sagledati samu osnovu svega. Sad bi trebalo imati više smisla zašto Lao Tzuova filozofija uzdiže mudrost iznad znanja i intuiciju iznad logike. Trebali bi poštovati veliku snagu znanja i logike, bez sumnje, ali bi u isto vrijeme trebali održavati realističan pogled o tome gdje leži izvor stvarne moći, a gdje ne.

Sad kad ste ovo uvidjeli, pogledajte još jednom u Tao Te Ching i mislim da ćete ga drugačije vidjeti. Prividno stajalište protiv znanja ispada da je nešto mnogo više nego se čini na prvi pogled. Zar nije zanimljivo kako se nešto što se u početku čini toliko zbunjujuće može u ovom kratkom vremenu pretvoriti u jednostavnu a ipak uzvišenu mudrost?