DANIELONLINE

Derek Lin, lipanj 2000. - Guan Gong


Jedno od božanstava religijske primjene I Kuan Taoa je Guan Gong. Dobro je poznat Kinezima, njegove su se odlične priče i ime proširili u Koreju i Japan, dok je izvan Azije relativno nepoznat. To je šteta, jer su vrline koje Guan Gong ujedinjuje – čast, odanost, čestitost, pravednost, hrabrost i snaga – ideali koji su nam stvarno potrebni u ovim modernim vremenima. Promotrite slijedeće kao cijenjene primjere naše "napredne" civilizacije: odvjetnici koji brane zločince i koji se ponose kad ih uspiju osloboditi; slatkorječivi političari koji kažu jedno a misle drugo; bezbrojne "žrtve" našeg društva koji vjeruju da im svijet svašta duguje, ako ništa drugo onda barem udoban život; čak i jadni mali gubitnici koji se skrivaju u anonimnosti Interneta da bi izrazili svoje najzlobnije predrasude protiv drugih skupina ljudi. Svi ovi suvremeni podlaci su suprotnost Guan Gongu.

Na zapadu, oni koji znaju Guan Gonga ponekad ga nazivaju taoističkim bogom rata. Ideja proizlazi iz činjenice da je Guan Gong najpoznatiji general u kineskoj povijesti. U bitkama je uvijek dominirao borbenim poljem kao najsnažniji, najvještiji i najhrabriji ratnik, a uz to je bio dobar vođa i taktičar. Malo je pretjerano nazivati ga bogom rata. Kao što ćemo pokazati, Guan Gong nije obavezno povezan s ratom.

Izgled Guan Gonga je osobit. Njegovo se crveno lice i duga brada odmah ističu, kao i jedinstveno oružje – velika oštrica zabodena u duge korice koju uvijek nosi sa sobom. Zašto mu je lice crveno? Neki kažu da je to posljedica pravedne ljutnje. Drugi kažu da mu se boja lica promijenila nakon što je ubio nasilnog suca koji je napastovao neku djevojku. Legenda kaže da mu je promjena omogućila da pored straže prođe neprimjetno, i tako pobjegne iz grada i započne svoje pustolovine. Ova legenda dobro prikazuje njegovu primarnu sklonost ozakonjenoj pravdi i pomaganju običnim ljudima – i povezuje to s licem: jasno, nepogrešivo fizičko obilježje.

Iako postoje mnoge legende vezane uz Guan Gonga, vrijedi primijetiti da on nije mitološko biće nego stvarna povijesna osoba. Živio je u razdoblju Triju Kraljevstva, u vremenu civilnih sukoba i vitezova prije 1700 godina. Znamo o Guan Gongovim poduhvatima primarno iz povijesnog romana San Guo Yen Yi, na zapadu poznatom kao "Bajka o tri kraljevstva". "Gong" znači lord, počasni naslov, dok je "Guan" prezime, tako da Guan Gong znači lord Guan – naziv koji je zaradio svojim junačkim djelima. Pravo mu je ime bilo Guan Yu, i s tim je imenom započeo svoju vojničku karijeru.

Guan Yu je služio s još jednim velikim ratnikom koji se zvao Zhang Fei, pod vlašću Liu Beia, jednim od istaknutijih vladara u razdoblju Triju Kraljevstva. Njih su se trojica zakleli na nepokolebljivu odanost i bratstvo prije nego su krenuli u svoje poduhvate. Nakon toga su se jedan prema drugome odnosili kao braća iako nisu bili krvno povezani. Kinezi takve zakletve nisu olako shvaćali jer su one zaduživale doživotno, a ovaj je časni savez bio jednako jak kao i krvna veza.

Još jedna važna ličnost toga razdoblja je Cao Cao, okrutni spletkar. Cao Cao se divio Guan Yuovim sposobnostima i principima, i zaželio ga je pridobiti za sebe, ali je Guan Yu ostao nepokolebljivo odan Liu Beiu. Nakon nekog vremena, kad ih je rat razdvojio, Guan Yu je pristao služiti u Cao Caovoj vojsci. Jasno je rekao da je to samo privremeni savez i da će se vratiti bratu prvom prilikom. Cao Cao se složio s tim uvjetom.

(Napomena: izgovor imena Cao Cao je pomalo čudan. Trebao bi zvučati otprilike "tsou tsou". Ime je zapravo služeno od dva različita sloga koji na kineskom zvuče različito ali fonetički prijevod (na engleski) učinio je da zvuče jednako. Nesretna strana ovoga je da možete pomisliti da "Cao Cao" zvuči kao ime za nekog kućnog ljubimca, ali kao povijesna ličnost, ovaj čovjek, u najboljem slučaju, nije netko tko se baš volio maziti.)

Dok je bio pod Cao Caovom upravom, Guan Yu je još uvijek bio relativno nepoznat. Rat je bio u svojim ranim fazama a on je i dalje zadržao kratku biografiju. Jednog su dana Cao Cao i njegovi lordovi saveznici naišli na veliku prepreku: Hua Xionga, moćnog neprijateljskog generala koji ih je ismijao i izazvao na borbu. Na taj izazov su Cao Caovi saveznici poslali četvoricu svojih najboljih ratnika, ali nisu mu bili ravni. Svaki je od njih pretrpio sramotan poraz nakon nekoliko rundi borbe jedan na jedan. Sa svakim je porazom moral njihovih vojnika tonuo sve dublje i dublje. Činilo se da je Hua Xiong nezaustavljiv, a lordovima je ponestalo ideja. Odjednom se začuo glas: "Ja ću odsjeći glavu Hua Xiongu i položiti ju pored tebe."

Svi su pogledali u govornika i primijetili da je dva metra visok i da ima pola metra dugu bradu. Imao je oči kao u feniksa i obrve kao dudov svilac. Lice mu je bilo tamnocrvene boje a glas kao divovsko zvono. Zastao je ispred šatora. Napomena: "oči kao u feniksa" znači ukošene oči, a "obrve kao dudov svilac" su tanke i guste.) Yuan Shao je upitao tko je on. Gongsun Zan je odgovorio: "To je Guan Yu, brat Liu Beia." Yuan Shao je upitao koju poziciju drži. Gongsun Zan je odgovorio: "On slijedi Liu Beia kao strijelac i konjanik." U šatoru je Yuan Shu zaurlao: "Ruga li nam se da nemamo jake ratnike? On je samo strijelac, kako se usuđuje pričati takve besmislice? Maknite ga odavde!" Cao Cao je žurno uskočio: "Molim te, smiri svoju srdžbu, lorde. Ovaj čovjek govori hvalisave riječi, pa zbog toga mora posjedovati nešto hrabrosti. Pošaljimo ga. Ako ne pobjedi, neće biti prekasno da ga naučimo pameti."

Yuan Shao je rekao: "Ako pošaljemo strijelca u borbu, Hua Xiong će nam se zasigurno smijati." Cao Cao se usprotivi: "Izgled ovog čovjeka je neobičan. Kako bi Hua Xiong mogao znati da je on strijelac?" Na sve ovo je Guan Yu jednostavno odgovorio: "Ako ne pobijedim, odsijecite mi glavu." Cao Cao je zatražio vrč kuhanog vina da bi nazdravio s Guan Yuom prije nego ovaj zajaše konja, ali Guan Yu reče: "Ostavi vino. Otići ću i odmah se vratiti."

Izašao je iz šatora, podignuo svoj veliki mač i skočio na konja. Uskoro su plemići začuli glasne bubnjeve na bojnom polju, dok je nebo padalo, zemlja tonula, brda se tresla i planine urušavale. Svi su bili preplašeni. Taman kad su htjeli zapitati što se događa, začuli su zvuk konja koji se približavao. Među glavne redove je uletio konj kojeg je jahao Guan Yu držeći u zraku Hua Xiongovu odsječenu glavu.

Vino je još uvijek bilo toplo.

Zar ovo nije odlično? Sada možete zaključiti zašto Kinezi "Bajku o tri kraljevstva" smatraju klasikom. Šteta što ovo djelo nije dostupnije na Zapadu. Površno gledajući, čini se da je Guan Gongova molba njegovo divno borbeno junaštvo. Ali ako pažljivije pogledate, možete vidjeti što ga čini različitim. Nije se isticao. Nije imao potrebu za razmetanjem ili privlačenjem pažnje na sebe, radije birajući da njegova djela govore umjesto njega.

S takvim razmišljanjem, Guan Gong je bio zadovoljan s time da ostane u pozadini dok situacija ne zatraži da se umiješa. A kad je to učinio, poduzeo je najdjelotvorniju mjeru u najkraćem vremenu i s najmanje zbrke. Udaranje u prsa, kovitlanje sabljom i ponižavanje suparnika jednostavno nisu dijelovi ravnoteže. To su putovi pravog taoističkog ratnika. Sreća također nije dio ravnoteže za istinskog ratnika. Kad je Cao Cao zaželio piti s njim za sreću, Guan Gong je to odbio. Radije je vjerovao svojim mogućnostima nego varkama vjere. Piti prije bitke je samo nepotrebno kićenje koje sprječava uklanjanje neprijatelja na najbrži mogući način. Nakon ove i drugih vojnih pobjeda, Cao Cao je obasuo Guan Gonga darovima i medaljama u pokušaju da ga pridobi za sebe. Redovito je održavao bankete i gozbe u Guan Gongovu čast. Guan Gong nije promijenio mišljenje. Kad mu je Cao Cao poklonio novu lijepu odjeću, Guan Gong ju je odjenuo ispod stare. Zašto? Zato što je stara odjeća bila dar njegovog brata Liu Beia pa nije mogao dopustiti da nova odjeća sakrije staru.

Još jedna strana Guan Gonga koju Kinezi poštuju je to što cijeni nematerijalne vrijednosti: osjećaje, prijateljstvo, odanost, bratstvo – što je mnogo vrednije od opipljivih materijalnih stvari. Čim je saznao gdje se nalazi Liu Bei, odstupio je kao što je u početku i napomenuo. Ostavio je za sobom prostoriju punu zlata i blaga koje mu je Cao Cao darovao jer mu to nije ništa značilo. Za svoje usluge je uzeo samo jedan dar: veličanstvenog konja po imenu Crveni Zec. Naposljetku, Guan Gong se bio ratnik mira. Zalagao se za privrženost Liu Beiu jer su dijelili isti ideal: svima vratiti mir i uništiti patnju običnog čovjeka. Njegova odanost je bila ukorijenjena u zaštiti ljudi. Njegova su ga bezbrojna ratna dostignuća od tada učinila omiljenim svecem zaštitnikom svih zapovjednika i vojnika, ali bilo bi čudno da ga se naziva bogom rata, jer je vodio rat s isključivim ciljem da ga završi.

Postoje i drugi poznati ratnici u kineskoj povijesti ali nisu štovani kao on. Na primjer, Yue Fei je , kao primjer patriotskog ratnika, bio također strašno vješt u bitkama i odan do groba. Poznat je jednako koliko i Guan Gong, i nema sumnje da ga Kinezi veoma poštuju i da su mu nakloni. Ali Guan Gong je onaj sa stotinama tisuća hramova diljem Kine. Mislim da shvaćate zašto. Vrijednosti utjelovljene u Guan Gongu - čast, odanost, čestitost, pravednost, hrabrost i snaga – su moćnije od bilo kakvog oružja, bilo koje vojske ili borbenog junaštva. Ratovi dođu i prođu, a principi traju. Sad je pravi trenutak da upoznamo Guan Gonga. U zori novog tisućljeća, suočavanje s nepoznatim izazovima svijeta koji se brzo mijenja zahtjeva inspiraciju Guan Gongovom snagom i vrlinama više no ikada.