DANIELONLINE

Derek Lin, travanj 2000. - Reinkarnacija i skeptici


Reinkarnacija je poput živahnog zeca. Stalno se kreće. I dalje postoji kao koncept koji stoji unatoč vremenu, podložan brojnim napadima skeptika. Kada primijetite njenu dugu povijest, morate se zapitati: kako je moguće da takvo drevno vjerovanje i dalje privlači moderne, sofisticirane mislioce danas kad su ostale ideje iz davnih dana (ravna Zemlja, na primjer) odavno odbačene?

Oni koji primjenjuju I Kuan Tao gledaju na reinkarnaciju kao na samu po sebi razumljivu istinu, ali na Zapadu je takav zaključak daleko od opće prihvaćenosti. Možda smo skloni sve mjeriti kroz standarde zato što je znanost postigla toliko mnogo u našem svijetu. Nema veze što je duhovnost nematerijalna i što su znanstvene metode ukorijenjene u fizičkoj stvarnosti. I dalje želimo znati možemo li “dokazati” reinkarnaciju. Promatram zanimljive prikaze ljudske prirode u ovoj velikoj raspravi. Na primjer, skeptici se uvijek prikazuju kao racionalni, inteligentni, obrazovani pojedinci i postavljaju se iznad vjernika. Promotrite slijedeći razgovor između dva skeptika:

Skeptik A: “Jedno od osnovnih učenja budizma je anatman (anatta) što se može prevesti kao 'bez duše', 'bez sebe', 'bez ega' i slično. Budisti posebno vjeruju da je postojanje duše (ega, sebe) privid. Zbog toga bi privid bio, ako ništa drugo, ono što je 'reinkarnirano'.”

Skeptik B: “Reinkarnacija iluzije... hm... to je dobar koncept za New Age.”

Možete li osjetiti bahatost koja proistječe iz ovih riječi? Nije baš privlačno, zar ne? Čini se da ovo dvoje vidi vjernike kao neuke budale koji ne poznaju objektivnost. Ironija u ovom primjeru je to što su baš skeptici ti koji su neuki. Zasnivaju svoje zaključivanje na jednostavnom nerazumijevanju budističkog nauka. Ono što budisti smatraju prividom zasigurno nije duša, nego naša individualna izolacija i međusobna odvojenost. “Ja” je iluzija. To ukratko znači da smo vi i ja jedno. Mi smo spojena cjelina, kapi vode iz metafizičkog oceana duša. Uzeli smo ruho pojedinaca u ovom fizičkom svijetu da bi ubrzali svoje učenje i duhovni rast, i naposljetku se vratili u ocean stapajući se s njim. Sveukupnost tog kozmičkog oceana ima mnogo imena – Nirvana, Bog, Tao, Lao Mu... na koje se god ime odlučili, vi i ja smo njegov dio. Nikad ne možemo stvarno biti odvojeni od njega ili jedno od drugoga.

Drugi način gledanja na ovo je da sebe vidimo kao pojedine ćelije u tijelu svemira. Kao što svaka ćelija nije svijet za sebe, jednako tako svaka ima jedinstvenu osobnost; kao što stanice organizma tvore nedjeljivu cjelinu, tako smo svi nerazmrsivo povezani jedni s drugima. Ideja ograničenog “ja” se jednostavno ne uklapa kad smo svi jedno s većom cjelinom. Ovo je odlično učenje, zar ne? Totalno promašujući smisao, dvoje gore spomenutih skeptika je dokazalo da su neuke budale... u zanimljivom prikazu ljudske prirode. U svom žaru da dokažu da su u pravu, skeptici često odlutaju daleko od pravog duha znanstvenog istraživanja, iako sebe vide kao sliku i priliku znanstvenika. Kad su suočeni s dokazima koji ne mogu biti objašnjeni drugačije nego reinkarnacijom, najčešće reagiraju ovako: “Uvijek će biti neobjašnjivih stvari, ali to ne znači odmah da reinkarnacija stvarno postoji.”

Problem s tim odgovorom je u tome što se može iskoristiti za odbacivanje svakog dokaza koje netko može ponuditi u korist reinkarnacije. Ovdje nema mjesta za nova otkrića; sve se mora prilagoditi prethodno nastaloj činjenici da ništa nadnaravno ne može biti istinito. Što god ne može ući u te okvire označava se kao “nepoznato” i odbacuje ma kako očito bilo. Postoje li takvi jasni dokazi što se tiče reinkarnacije? Da. Na primjer, svatko tko želi može pregledati pomna istraživanja dr. Iana Stevensona na djeci koja su iskusila spontana okupljanja prošlih života.

Jedan istinit slučaj iz doktorovih bezbrojnih dokumenata je dječak koji se prisjetio da je bio mehaničar koji je poginuo u automobilskoj nesreći. Iako nije mogao prethodno naučiti ništa o mehaničaru, dječak je mogao detaljno opisati vozača, mjesto nesreće, članove mehaničareve obitelji i njegove prijatelje. Postoji oko 3000 slučajeva sličnih ovomu koji su pažljivo dokumentirani i provjereni. Možda se neki od njih mogu objasniti drugim mogućnostima kao što su prijevara ili slučajnost, ali ne svi. Pravi objektivni mislilac ne bi imao drugog izbora nego dati nešto težine ovom brdu dokaza.

Skeptici će prijeći preko ovoga govoreći da slučajevi dr. Stevensona dolaze uglavnom iz Indije i ostalih istočnih zemalja u kojima je reinkarnacija mnogo više prihvaćena. Djeca iz takvih kultura su pod utjecajem svoje okoline pa je mnogo vjerojatnije da će ispričati takve priče sa samim sobom u glavnoj ulozi. Pogledajmo bolje tu tvrdnju i zapitajmo se nekoliko pitanja. Znači li odsutnost dokaza obavezno da dokaza nema? Drugim riječima, što manjak slučaja na Zapadu stvarno znači? Znači li to da djeca ovdje ne izmišljaju priče o prošlim životima ili to znači da je manje vjerojatno da će govoriti o onome čega se prisjećaju u okruženju u kojem je reinkarnacija daleko od opće prihvaćenosti? Evo još jednog pitanja: kad djeca ovdje govore o onome čega se sjećaju, primijete li to roditelji? Padne li im na pamet da je reinkarnacija moguće objašnjenje takvog ponašanja ili to jednostavno objašnjavaju razvijenom dječjom maštom?

Ako se i prepiremo oko toga da djeca koja se prisjećaju prošlih života samo zamišljaju živahne scenarije koji se zasnivaju na kulturnim uvjetima, kako onda objašnjavamo podudarnosti u dr. Stevensonovim slučajevima koji prelaze granice vjerojatnosti? Mislim da će vam, dok razmišljate o tome, postati očito da je pozicija skeptika teška za održavanje i da ne odražava znanstveno razmišljanje. Ovdje nešto postoji. Nešto divno. Zašto bi tragali za svakim mogućim objašnjenjem umjesto za najočitijim? Zašto bi se vratili na “ne znam” i “nisam siguran” i sve zaboravili? Stvarno, postoji razlog za slavlje. Govorimo o moćnim razlozima za osobu otvorenog uma da se ozbiljno zabavi idejom da fizički svijet nije kraj. Naše duše kreću dalje. Uz pomoć učitelja i dječačkih duhova, skovat ćemo novi komplet lekcija u nekoj drugoj inkarnaciji.