DANIELONLINE

Derek Lin, ožujak 1999. - Pas s vlastitim spomenikom


Nedavno smo imali odlično predavanje koje bih podijelio sa svima. Pedeseto poglavlje Tao te chinga govori o mudracu koji je shvaćao život zbog čega ga nisu mogle ozlijediti divlje životinje. To nas je dovelo do rasprave o životinjskom carstvu. Imaju li životinje dušu?

Većina članova grupe je bilo uvjereno da oni posjeduju dušu iako nisu mogli sa sigurnošću reći što je uopće duša. Ima li duša neke veze s umom? Osjećajima? Svjesnošću? Osjetljivošću? Posljednji zaključak bio je da duša daje neke ljudske karakteristike poput samilosti, odanosti i nesebičnog žrtvovanja. Grupa nije bila toliko sigurna da se te karakteristike mogu pridodati životinjama, pa sam ispričao istinitu priču o zaista izvanrednom psu.

Bila je to priča o Bobbyju, psu iz Škotske koji je stvarno imao spomenik podignut u svoju čast. Čime je zaslužio takvo priznanje? Bio je samo ulični pas bez gospodara koji se trebao boriti da bi preživio. Jednog je dana starac Jock zapazio njegovo loše stanje i kupio mu nešto za jelo. Bobby je nekako shvatio i postao zahvalan za ovo samilosno djelo u okrutnom svijetu, pa je, nakon Jockove smrti, počeo stražariti kraj njegova groba. Dan za danom, po svakakvom vremenu, Bobby se držao svog usamljeničkog i hrabrog bdijenja. Ovo se nastavilo do dana kad je umro, četrnaest godina kasnije. Ljude je duboko pogodila Bobbyjeva nevjerojatna odanost pa su ga pokopali pokraj Jocka i podigli spomenik u njegovo sjećanje.

Ova priča tjera na razmišljanje. Ima li mnogo ljudi koji se mogu mjeriti s Bobbyjevom predanošću? Kada od ostalih primimo pomoć i dobrotu (od roditelja, prijatelja, možda i od potpunih stranaca), ostajemo li zauvijek zahvalni, tražimo li način da uzvratimo pomoć pod svaku cijenu? Ili je veća vjerojatnost da ćemo ili zaboraviti događaj nekoliko dana kasnije ili ćemo, u vlastitom umu, umanjiti ulogu drugih i uveličati vlastite postupke?

Za Kineze je jedna od najvažnijih vrlina sposobnost osjećanja istinske zahvalnosti. To je osnova očinske ljubavi i razlog iskazivanja poštovanja našim precima. Kako se možemo uspoređivati s Bobbyjem ako ovo zaboravimo? Možemo li i dalje tvrditi da imamo "više" duše od uličnog psa?